utorak, 21.08.2007.
Malo o mojoj malenkosti...
Eto, rekoh da bi bilo pametno otkriti nekaj i o meni. Mislim, nije da imam strašno zabavan život il nekaj slično, nedaj bog, no ipak ja kao svako drugo biće na ovom planetu imam svakakvih dogodovština. Pa ovako...Rodila sam se 6.6.1988. i to u pol devet navečer...Hehehehe, niste valjda mislili da ću vas sad toliko o detaljima zagnjavit? Ma neee, nisam ja takva. ;)
Ma al što je, je, imam 19 godina. Završila sam ekonomsku školu koja je koliko- toliko prošla bez većih posljedica (mislim na globalno zatupljivanje), i pokušala ja tako ić na FER. Naravno, od početka su mi svi govorili da nisam normalna (pa hello ljudi, pa to je već odavno poznato) i kako to obično biva, još mi se dogodilo da sam se zaljubila i popustila sam pod pritiskom.
Na prijamnom ne da sam "briljirala" neg sam bila toliko loša, a što je najgore nenamjerno ( pukla sam na samom ispitu što si nikako nemojte dozvoliti, jednostavno nije zdravo) tak da sam poslije toga pala u depru. Bogami nije mi bilo lako, no pošto sam ionako preveliki optimist, izvukla sam se i to sama. Da nisam, više ne bi pisala ovo što sad pišem, već bi bila 2 feet under, il već kak se kaže. Tako da, ljudi, bogami, ak vam se kaj loše dogodi, samo se sjetite ovoga: LA VITA E BELLA. Stvarno je tako. Samo još to trebate shvatiti.
Što se tiče mog problema iz prošlog posta, uspješno sam ga riješila. Bravo ja. Ma jednostavno sam razmislila o svemu, prevagnula sve činjenice i odabrala ono što mi najbolje paše. Izabrala sam dečka koji me voli, a bogami, i ja sam počela i njega voljet. A to je tako, imam veliko srce. Onaj drugi iako ga još uvijek volim, ostat će mi uvijek frend i bez obzira na sve bit ću tu za njega. No on je za mene što se tiče ljubavi prošlost. Odlučila sam se ovom prepustiti dušom i tijelom, pa i ak me povrijedi, loše mu se piše (stalno mi govore da sam fizički dosta jaka ;)) Hvala chickiiii na savjetu, pomogao mi je. Pusa, draga. Sada sam sretno zacopana do ušiju, i sviđa mi se taj osjećaj.
Eto, nadam se da vam nisam ispila živce sa svojim pričicama. Eh, da. Ak ste ko ja, pa jako volite crtat il se bavite bilo kojom umjetnosti, nemojte si nikada dopustiti da kad vidite da je netko mnogo bolji od vas, da vas to deprimira. Nemojte nikad odustati od toga, pogotovo ak vas to ispunjava. Evo ja naprimjer (opet ja). Inače dobro crtam, i to najviše portrete slavnih osoba, no koliko god sam prije mislila da izvrsno crtam, sad sam drugog mišljenja. Na netu sam našla toliko dobrih portreta da nisam mogla vjerovat (primjerice postoji jedna cura Zindy S. D. Nielsen iz Copenhagena, koja me oduševila svojim crtežima, iako neke nije dobro pogodila al svejedno prejebeno crta, uvjerite se i sami - http://zindy.zone.dk/) . Čak mi se dogodilo da sam skoro prestala s crtanjem jer sam mislila da nisam dovoljno dobra, no čemu to? Ničemu. Heha. A tek što se tiče pisanja...Al o tome drugi put (kad se odmorite -psihički-od ovog posta. Pusa svima, i hvala na pažnji.
- 10:08 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (2) - Ne troši tintu - #
ponedjeljak, 06.08.2007.
Život je najveći misterij...
Istina. Eto, nisam dugo ništa pisala, iskreno nije mi se ni dalo previše. No ovaj put će mi post biti malo drugačiji. Ne namjeravam vas udaviti nikakvim pjesmama, slikama, i tome slično. Ovaj put će post biti malo osobnije prirode. Imam veliki problem. Nadam se da ćete imat kakve pametne prijedloge i savjete za mene jer sam lagano izgubljena. Moj problem je taj da imam dva frenda i to najbolja, a oba dva mi se sviđaju i to jako. Jednog sam voljela i to do nebesa sve donedavno, a drugog sam tek počela voljet. Jedan me obožava i stvarno voli, drugi ni sama ne znam što osjeća prema meni. E pa kako onda da se odlučim kome ću pokloniti svoju ljubav? I to mi se sve događa upravo u razdoblju kad sam se sama zarekla da ne želim imat veze s dečkima jer su me gadno razočarali. I onda recite da je svijet dosadan...Hehehehe....Stvarno ne znam što da napravim. Taman sam htjela prohodat s dečkom koji me stvarno voli, kad mi je ovaj drugi dao do znanja da mu je stalo o mene. A moram napomenut da ja volim ovog drugog. Život je stvarno misterija. Mislim, ja znam da će se sve samo na kraju posložit, no kako dočekati sve to? Ah, težak je taj život.
- 18:46 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (4) - Ne troši tintu - #
ponedjeljak, 30.04.2007.
More me zove...
Heeej, ljudovi. Kako ste mi kaj? Kako sad vjerojatno ima jako puno maturanata koji pišu blog, samo ću vam svima reći: znam kako vam je!! Samo hrabro! Još koji tjedan i napokon smo gotovi. Matura je davež, to sam se i sama uvjerila, i bilo bi bolje što prije završiti s time nego se još par dana maltretirati. Poznajem mnogo ljudi koji su već lagano prolupali (bez uvrede ) i stvarno moram priznat da i meni nedostaje malo do ludosti.
Pa kako svi znate, sad je ovo zadnje vrijeme stalno pržilo sunce, i nema osobe koja se nije poželjela bacit u vodu, bilo slanu ili slatku. Heheh, blago onima koji već jesu na moru. Ali nije bed. Doći će i nama Zagrepčanima vrijeme.
Da ne duljim, stavit ću vam jednu pjesmu koja simbolizira moje trenutno raspoloženje. Malo je čudna, ali gledajte, svatko je čudan na svoj način. Nadam se da će vam se svidjeti. Pozdrav svima.
ČAROLIJA
kao Alisa lutam zemljom
tama me obavija
sama sam, treptim
strah me noći
zvijezde me promatraju
shvaćaju moju bojažljivost
sramežljiva sam, znam
kako da se oslobodim?
tek onda shvaćam
bila sam slijepa
noć je predivna
osjećam kao da sanjam
dolazim na proplanak
meka trava me podupire
mjesec mi se smiješi
moje lice mu odgovara
krijesnice mi plešu oko tijela
leptiri traže moje srce
kukce privlači moja toplina
tijelom mi prolaze trnci
čak i kiša što je pala
ne smeta mom oku
napokon sam slobodna
to je prava čarolija
- 10:52 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (2) - Ne troši tintu - #
srijeda, 04.04.2007.
Proljeće...ljubav je u zraku...
Ljudi, svima veliki pozdrav. Malo sam se u zadnje vrijeme uljenila i na blog skoro zaboravila. Mislim, nisam normalna, ne?
Pa, baš sam ovo vrijeme iskoristila za tračak inspiracije koji se pojavio s proljećem pa sam nekaj i napisala. Ja sam jako zaboravna osoba pa je bolje da sam to zapisala nego da sam se oslonila na svoje pamćenje. Uostalom, mislim da me neki od vas i shvaćaju. Mladost je precijenjena. ;)
Proljeće je inače moje najdraže doba jer nije ni pretoplo ni prehladno, a sve cvate. Priroda je predivna, i ima toliko ljubavnih parova da je to nevjerojatno. Čak sam se i ja počela zaljubljivati. Ali unatoč tome imala sam i ja loših dana, pa su tako nastale neke od ovih pjesama koje ću vam staviti. Nadam se da će vam se svidjeti. Uživajte. Pusa svima.
OSMIJEH
Tvoje lice lijepo je bilo
Svoju radost nikad nije krilo
Smijati se često znalo
Tuzi se nikad nije dalo
No došli crni dani da sreću maknu
Oni neće osmijeh ni da taknu
Znaju oni da za to treba duha
A oni nijesu ništa više doli duša suha
I dalje se trude, muče
Htjeli su tvoju tajnu da dokuče
I koliko god se trudili bili
Tvoj osmijeh s lica nisu maknuli
Osmijeh tvoj nastavio da sjaji
Nadu za dobrim i dalje gaji
HERE WITH ME
When I needed you
You were here
And when you left
I wasn't alive any more
You took my heart and soul
And I became hollow
No one could dry my tears
No one could replace you
And that day a white pigeon flew
And I knew you went to sky
You became angel and always watched
And now I remember your words
You said to me
I'll always be there
Now I know how much you loved me
And I don't feel lonely any more
The day I'll see u again will come
But till than, I love you
- 11:44 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (4) - Ne troši tintu - #
petak, 16.03.2007.
Za sve filmoljupce i one koji to nisu...
Napokon da nešto novo napišem. Ovaj post je opet usmjeren na film. Ne znam kako neki, ali ja jako volim gledati filmove, i da sam mogla, postala bi sigurno dobra kritičarka. Pa ovako. Ovih dana sam imama prilike pogledati jedan ooooooodličan film koji me nasmijao do suza, pa sam ga odlučila preporučiti svima koji imaju malo vremena i želje za odlaskom u kino.
Pa ovako: film vam se zove White chicks, glume najsmiješniji glumci svih vremena, i vjerujem da nećete ostati ravnodušni. Uglavnom, radi se o dvojici crnaca koji rade kao FBI agenti. I kako su oboje smotani, šef im da najgori mogući posao pa oni čak i njega zeznu. I kako ga trebaju ispuniti inače ostaju bez posla, maskiraju se u cure koje su trebali štititi, a te cure su trebale biti na nekom važnom događaju godine.
Film vam se stvarno isplati pogledati. Nadam se da će vam se svidjeti. Vjerojatno će ovaj film postati veliki hit. Pozdrav svima.
- 15:04 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (7) - Ne troši tintu - #
subota, 03.03.2007.
Evo mene opet...
Da, ovaj, nisam recimo dugo pisala, nisam baš imala previše vremena. Škola i to. Znate već kako je to!!! I tako, ovaj tjedan mi je bio legendaran jer sam opet bila u školi, makar još nisam tutto completo zdrava. Svi su se profači meni morali prilagoditi što je nekako fora. Frendice se se oduševile kad su me vidjele.
Osim toga, ne znam kako drugi, ali ja sam odlične volje. Stvarno sam sva neka luda, stalno se smijem. netko bi pomislio da sam zaljubljena, ali nisam. Mislim, nije ni to tako loše, ali sad trenutno nemam volje za dečka. Znate, malo mi nedostaje moj bivši, ali preživljavam. Hehe, tko bi pomislio da je ljubav takva patnja. Ništa, ne namjeravam sad svima dodijati sa svim tim dosadnim stvarima iz mog života kad ima tako puno zanimljivijih stvari. Kao na primjer ovaj novi film koji je upravo došao u kina. Zove se GHOST RIDER i stvarno ga vrijedi pogledati.
SADRŽAJ: Majstor motociklističkih akrobacija, Johnny Blaze, sklopi ugovor sa demonskom
silom, prodajući vlastitu dušu kako bi spasio život svoje djevojke. Kada dogovor propadne i
djevojka ipak umre, Blaze biva transformiran, razvijajući divlje natprirodne sposobnosti.
Snimljeno prema Marvelovom stripu.
Nadam se da ćete stvarno uživati, jer film je cool. Mislim, ne zamjerajte što se služim ovakvim frazama, ali stvarno je cool. Naravno, za one koji vole ovaj žanr filma. Pusa svima za kraj.
- 03:03 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (17) - Ne troši tintu - #
četvrtak, 22.02.2007.
Štafeta...
Kako je već vrijeme da nešto napravim što se tiče te štafete, shvatila sam da je današnji dan kao stvoren za to. Već su mi predane dvije štafete, pa evo i mojih baljezgarija. Samo vas molim da shvatite: ovo je pisano pod temperaturom, možda i buncam, tako da...Ma znate. Mda.
Pa da počnem od početka. Pet stvari koje nitko ne zna od mojih virtualnih prijatelja. To je bar lako.
1. U posljednjih godinu dana govorim samo istinu i svi kažu da nemam dlake na jeziku. Nadrapala sam dosta zbog toga, ali čini se da ljudima više nje stalo do istine.
2. Napisala sam već jedan roman koji se zove "Napokon slobodna" i za koji su mi rijetke prijateljice koje su ga pročitale (uključujući profu iz hrv.) rekle da je odličan. Drugi je u nastanku i zove se "Zaljubljena luđakinja".
3. Veliki sam filozov, kako na blogu, tako i u stvarnom životu.
4. Imam mlađu sekicu koju volim najviše na svijetu i s kojom sam jako povezana od malena.
5. Imam najdosadniji život na svijetu, ali ne bi ga mijenjala nizašto.
E sad, ne znam što vam je od toga bilo poznato, a što nije, no pošto trenutno nemam baš neku inspiraciju, morat ćete se zadovoljiti s ovime. Nadam se da ste uživali. Pozz do drugog javljanja.
E da, još nešto. Kako sam shvatila, štafeta se treba predati dalje, pa je predajem Žohi-ju. I on je novi bloger, pa da se i on malo iznapiše. pozzzz
- 14:19 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (11) - Ne troši tintu - #
srijeda, 21.02.2007.
Aaaaaaaaaaa....
Ljudi, u komi sam!!! Nije ovo vrijeme stvarno normalno. Sad je vrijeme svakojakih zaraza poput gripe i tako to, a ja se naravno moram razboliti. proteklih tjedan dana nisam uopće imala volje za kompom, niti za netom (što je stvarno jako čudno) i evo sad kad sam malo bolje odlučih da nekaj malo i napišem. Kao što sam rekla, protekli tjedan mi je stvarno bio koma; na natjcanju je moj tim bio predzadnji (rezultat na kojem mi mnogi zavide ), razbolila sam se taman dan prije nego sam trebala ić a natjecanje iz knjigovodstva,... Ne znam kako je sve to moglo biti još i gore.
Ali eto živa sam, nažalost još ne mogu reći i da sam zdrava, pa me malo spašava pisanje posta. Nadam se da su svi blogeri bolje nego ja, jer je ova gripa koja hara stvarno ubitačno dosadna i naporna- vjerujte mi na riječ.
Evo, to je uglavnom to od mene. Neću puno histerizirati iako sam sad sklona tome jer sam po prirodi jako divlja (pst, nemojte nikome reći), ali kako pokušavam probaviti sve ove loše događaje koji su me zadesili, pokušavam biti dobre volje. moji su prave dušice, mazili su me i pazili, a ja sam malo šizila. Nema veze. I da vam na neki način pokažem kakvo je trenutno moje raspoloženje, evo vam pjesmica (nemojte se čuditi, pisana je u muškom rodu -tad mi se to činilo boljom idejom, a i bolje paše ovoj pjesmi). Pa uživajte... Pusa svima.
ODLAZIŠ...
Uspomene mi naviru
Bol mi se širi tijelom
Sjećam te se
Bila si vedra
Igrala se kao malo dijete
Bila puna života
A sad ti se lice ovilo snijegom
A sad ti se lice ovilo tugom
Gdje je nestala ta bezbrižnost?
Gdje je nestala tvoja osobnost?
Znam da te sve boli
Boli i mene kad te gledam
Jedini mir nalaziš kad spavaš
Imaš lice anđela
Gledaš me svojim zelenim očima
Tim prekrasnim smaragdima
Moliš me nježno zadnju uslugu
A ja te slušam
Ne, ne mogu učiniti to što tražiš
Ipak sam ljudsko biće
Muka ti je, dosta ti je svega
Bolesna si, znam i razumijem
Ne, ne tjeraj me da to učinim
Ne želim postati ubojica
Vrijeme tako sporo prolazi
A tebi oči pune suza
Moliš me, ali ne mogu
Neću! Zaista sam slab
Ruke nam se spajaju
Oboje plačemo shrvani od boli
Jedan potez ruke i
Gledam kako se život gasi
Smrt te ovija svojim velom
I ti odlaziš...
- 13:49 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (3) - Ne troši tintu - #
srijeda, 14.02.2007.
Ljubav kao pjesma svima ispjevana...
Evo, kako sam i obećala, posvetit ću ovaj post svima zaljubljenima i svima koji vole Valentinovo. Ja, kao što sam rekla, ga ne volim, ali to nije razlog da ga pokvarim svima ostalima. Stavila sam vam brdo slikica, nešto pjesama, nadam se da ćete ovdje naći onaj tako željeni zaigrani duh ljubavi. Pa uživajte, i SRETNO VALENTINOVO!!!!!
Za početak, stavit ću vam jednu pjesmu na talijanskom, ali kako je moje znanje talijanskog skromno, oni koji ga znaju, neka se ne smiju previše. Ipak je pjesma pisana iz srca.
MIO CUORE
Mio cuore e como l'amore.
Voglio amarti, per favore.
Mio cuore e como l'oceano.
Ti diggo: "Noi ci vedranno"
Mio cuore e como una ragazza.
Quando si amora, lei e pazza.
Mio cuore e solo per te,
Mio unico amore.
MY LOVE IS JUST ONE
I can't tell you about my history,
but i now you think i'm a mistery.
I can show you what i think of you,
but you can only know if my words are true.
You must know that my love is just one,
and you must see it or it will be all gone.
So show me your love and we'll be all night
together, i think our future will be so bright.
I love you!
SAMO TI
Da mi je samo stalo do sebe,
ne bi toliko mislio na tebe.
iako misliš da te varam,
vjeruj mi, ja se toliko ne zavaravam.
Nisam sposoban voljetidrugu,
jer jedino mi ti možeš zaliječiti tugu.
Ti si moja ljubav prava,
i ništa me drugo ne spašava.
Samo ti.
L'AMORE
Kada ti netko kaže:
"Ja te volim!",
Vjeruj, on ti ne slaže
i želi te svim bićem svojim.
Dopusti da te voli nježno,
dopusti da te ljubi,
da se brine o tebi brižno
i da te ne izgubi.
Jer ako ga ti ne voliš,
neka sve ode k vragu.
I bilo bi dobro da ga moliš
da ti se ne pojavi na pragu.
Jer očajni ljudi zbog ljubavi pate,
to ih ubija.
I tek onda kad shvate,
znaju da su bili mišljenja kriva.
Naći će nekog drugog,
pružiti mu osjećaje svoje.
I ne mislite da su ponašanja čudnog,
jer oni kad vole, vole.
Zubi su moja grickalica,
usne su moja ljubilica,
srce je moja slagalica,
a ti si moja spajalica.
Do you love me,
or love me not.
Let me be your lover,
it's everithing i've gott.
Ljudi, sretno vam Valentinovo!!! (još jednom!)
- 10:58 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (7) - Ne troši tintu - #
ponedjeljak, 12.02.2007.
Ususret Valentinovu...
I sami vjerojatno znate da se bliži Valentinovo. Ja osobno ne volim taj "blagdan", ni sama još nisam otkrila razlog tome, ali zato želim svima koji ga vole učiniti što ljepšim. Stavila sam vam par pjesama, neke su već stare, neke su novije, ali nadam se da će vam se svidjeti.
SUĐENI
Moje rođenje prošlo je brzo
Sjećanje na život nestalo je
Nisam znala tko sam
No znala sam da živim
Ti osnovni instinkti tjerali su me
Da diše, da se oporavim
Kako sam odrastala
Upoznala sam mnoge ljubavi
No i sve to što sam prošla
Nije mi bilo dovoljno
Osjećala sam se prazno
Kao da nedostaje dio mene
A onda sam te srela
Znala sam da si mi suđen
Voljeli smo se sada
Voljeli smo se i u prošlom životu
I znala sam što osjećam
Bila sam sretna
Kad umrem, neću brinuti
Jer opet ćemo se sresti
Jer samo sudbina zna
Mi smo si suđeni
OSTANI
Dozivah te noćima
Nestao si zauvijek
Javio se nisi
Kako onda da te volim
Kako onda da te molim
Ostani
ZALJUBLJENA
Bijah mišljenja
Da se nikad zaljubiti neću
Ali samo jedan pogled tvojih očiju
I bijah očarana
Ukrao si mi srce
Učinio me sretnom
Opsjeo si mi misli
No ne žalim za ničime
Ne znam da li te volim
Ali nisam ravnodušna
Što će biti s nama
To samo sudbina zna
Ali znam jedno:
Ja sam zaljubljena
I za kraj, malo bih pisala o proteklom tjednu. Bila sam stvarno lošeg raspoloženja, što je ujedno i razlog što nisam napisala novi post već dugo vremena. I, da ne zaboravim, škola je jedan razlog. I sami znate (neki) da zna biti dosta naporno u četvrtom razredu srednje škole. Svi se već sad počinju brinuti oko priprema, završnih ispita, fakulteta, dalje da ni ne nabrajam. Ni sama nisam to izbjegla, i zato sam i bila loše volje. Hvala bogu, profe nam uopće ne idu na ruku, što ih moram "pohvaliti". Ljudi, pustite nas da dišemo!!! Ti profesori... Mislim stvarno...
Evo, dosta o tome, i da vas više ne zamaram svojim tzv. problemima, svima bih zaželjela sretno Valentinovo. Naravno, ide još jedan post posebno posvećen Valentinovu, ali ovo je sad, kako sam naslov kaže, uvod u Valentinovo. Po
- 20:14 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (6) - Ne troši tintu - #